TKO TO TAMO PEVA?

Autobus na peronu. Onako oronuo,"apšisao" od godina i prijeđenih kilometara, asfalta i ratnih tegoba.
Putnici pripremaju torbe,nervoza kod nekih raste sve više i više što se putovanje približava.Ipak je ovo događaj...put u središte EU nije bilo kakvo putovanje.
Uzbuđenje koje se godinama kupi u njima, cijeli svoj život posvetili su odlasku i putovanju ulicama civiliziranog zapada.
Neki su pohađali visoke škole , a neki i ne...poslove koje su obavljali i karijere koje su teškom mukom razvili dobit će "težinu" i smisao.
"Krenimo ljudi...krenimo što prije...opet ćemo zakasniti, zar nije dovoljno da su ovi Slovenci,Bugari, Rumunji i ostali stigli prije nas?" upita nervozno Šeks, a uz klimanje glavama podrže ga i ostali putnici.
Jedino je Sanader kao otprije poznati destruktivac uspio reći:
"Neznam samo tko će nas voziti, Jadranka nije baš najbolja za duga putovanja...očito joj nisam smio dati dozvolu za vožnju! Da se razumimo, nemam ništa osobno protiv, ali uz to je i ovaj autobus očito prevelik zalogaj neiskusnoj vozačici"
Taj izraz zabrinutosti i ljubomore prenio se i na Barba Luku...koji onako ispod oka podrži migom svog omiljenog vozača.
Naravno da su ga neki uspjeli snimiti u tom trenutku, posebno je pronicljiv i vispren stari lisac,zagorac (ošišan poput Kojaka)..Jarnjak.
Policijsko oko ga ni ovaj put nije iznevjerilo, namirisao je želju nekih kolega da preuzmu kontrolu nad autobusom i sami upravljaju njime.
Odmah je reagirao duhovitom opaskom...
" Tko kaže da Jaca nezna da vozi, ako treba može da vozi i zatvorenih očiju?"
Čuo se smijeh, čuo se uzdah...negdje u daljini šaputali su i mlađi putnici...nevjerujući u izrečeno.Među njima se isticao Zoki koji je uzdahnuo i tiho prozborio:
"Ljudi, nemojte izazivati nesreću, ja sam da uzmemo štapiće pa da izvlačimo tko će upravljati busom.Vidite i sami da se raspada,čak mu ni generalka nemože pomoći.
Onaj tko izvuče veći, taj drive-a,rekao bi prof.English."
Odmah su odobrili takvo promišljanje mladca njegove starije kolege Vesna i Kajin.
Ovaj potonji, s bocom pive u ruci...vjerovatno mu se osušilo grlo zaradi nervoze i uzbuđenja potapša Milanovića po ramenu i reče gledajući Ivu u oči:
"Ti si svoje odvozio, ja bih rađe da volan uzme Zoki, a ako ne, može i Jaca, samo ti ne!" Oštro ga pogleda Bandić i promrlja za sebe: "Kaj bolan ovaj pripoveda? Nebu više dobil peneza za pivčeka!"
Sa strane su sjeli Šeks, Šuker i Čobi, kratko vijećali te dogovorili strategiju...
Jaca će voziti, Ivo leti iz busa, a barba će biti pod budnim okom Jarnjaka...
Ustadoše, pozovu putnike na mjesta, objave odluku i uz blago negodovanje krenuše na put, koji ne izgleda dugačak, ne izgleda težak niti opasan, ali doista skepsa prema vozačici još uvijek lebdi..
Što je najgore...idu na put, a novca nigdje...trebat će hrane i pića, no nažalost plaća još nije sjela, a ionako su većina u kreditima.
Posebno je Šuker zadužen, no on je ovo putovanje i shvatio kao mogućnost da se izvuče iz dugova.
Imao je u džepu "medvjeda" kojeg je "posudio" od susjeda, umirovljenika s petog kata.
Dok je vozilo lagano plovilo Slovenskim cestama s vidljivo naljepljenom vinjetom(koju je Jaca "užicala" od Boruta) da nebi pala kazna čuo se sa dna busa Pupovčev uzvik:
"Kolege, sjetih se da smo mogli povesti i Tadića, Jeremića i Koštunicu...oni su također spominjali mogućnost da nam se pridruže"
Neki se nasmijaše, neki potvrdno kimnuše te bi možda čak i stali, ali se javi Stipe, podignuvši obrve i reče:"Ne dolazi u obzir, nisu platili karte, a vozili bi se...posebno me živcira onaj Dodik, koji nikad ne plaća, a pun je ko brod"
Onda je Jadranka dubokim glasom kao iz paštete prozborila:
" Dragi putnici, čuli ste na peronu neke sumnje u moju vožnju!??"
Tiho uzdahnuvši nastavi:"Tko je rekao da nemogu voziti zatvorenih očiju? Tko? Šukeru,uzmi krpu i veži mi oči...ti me samo navodi!"
Odmah nastade graja i vika, nervoza i panika..sve dok Ivan ne zaveže i posljednji čvor...najednom tišina, pogledi puni straha i neizvjesnosti,oznojenim rukama čvrsto prigrljena sjedala. Nitko više nije spomenuo niti riječ...zavladao je potpuni tajac..jedino se s radija čula pjesma...

Sviće zora u subotu
Dan doleće iz daljine
Siromasi ovog kraja
Čekaju da sunce sine, čekaju da sunce sine
Joj ojoj, joj ojoj…

Za Bruxeles (za Bruxelles)
firmom Mesić (firmom Mesić)
Upravo se narod sprema
Sve razloge za put ima
Samo sreće valjda nema, samo sreće valjda nema
Nema, jooj...

Nesrećnik sam od malena
Od sve muke pesme pevam
Voleo bih majko mila
Da sve ovo samo snevam, da sve ovo samo snevam
Joj ojoj, joj ojoj…