Stipe Mesić-10 godina poslije

Kontroverzan.
To je riječ kojom bi najkraće mogao opisati drugog Hrvatskog predsjednika.
Onako, dvosmislenog izgleda...ponekad šaljivdžija....više manje osoba s kojom nikad nije dosadno...uvijek spreman za akciju...zna se dogoditi da prevrši mjeru, ali i biti pretjerano tvrdoglav što nije odlika dobrog političara.
Kako je i došao na vlast (bez nekih velikih šansi prije kampanje)...izrazito uvjerljiv u drugom mandatu, tako i odlazi-na sebi svojstven,energičan, pomalo buran način,Mesićevski....
Nije dopuštao da javnost bude uskraćena za njegov "lik i djelo" tokom mandata, često se ektravagantno uspjevao posvađati sa svima, ali pojavljivati i tamo gdje ga nije trebalo biti.
Da se razumijemo,njegov je veliki doprinos u demokratizaciji države, otvorio je Hrvatsku europskim integracijama, ali i prilagodio različitim svjetskim interesima.
Zaslužan je za relativno razvijanje bilateralnih odnosa sa susjedima...tu bi posebno izdvojio BiH i Crnu Goru, te donekle i ostale države u regionu.
Bio je dobar balans za odnose u društvu, prema Vladi i Saboru kao i ostalim segmentima vlasti.
Također je pridonio potpunom demistificiranju institucije Predsjednika,
te ju doveo na nivo koju na ovom stupnju civilizacije i u parlamentarnoj demokraciji i zaslužuje.
A one koje nisu bile primjerene tituli koju je nosio...uz svađe koje je izazivao, može mu se predbaciti još nešto.
Ono što se meni nije svidjelo izreći ću u par natuknica:
- kontroverzno svjedočenje u Haagu ( ne mislim da nije trebao svjedočiti, već je javnost morala biti informirana)
- stalni sukobi s crkvom (ne mislim da nije bio u pravu već smatram da je trebalo malo više mudrosti i digniteta)
- poneka šutnja kod velike pljačke u posljednjih nekoliko godina ali i
zaštita svojih financijskih prava na uštrb borbe protiv korupcije
- različiti oblici nedemokratskih utjecaja na gospodarstvo
- česti izazivački izleti u međunarodnim odnosima (Slovenija,Srbija)

Kako smo često svjedočili raznim gafovima , najveći sam zapamtio ,jer se radi o mrtvim vatrogascima i godišnjici njihove pogibije na Kornatima.
Predsjednik države mora dati počast poginulim za javno dobro...od njega se očekuje da se nakloni žrtvama i time pošalje poruku da će sustav stati iza osoba koje se trude i izlažu svoje živote za našu sigurnost.
On je na taj dan izbjegao susret sa ucviljenim roditeljima tih mladih ljudi,
nije ih imao snage pogledati u tužne, suzne oči, već je otišao u posjetu svom rodnom mjestu u Slavoniji, te na pitanje zašto nije na Kornatima odgovorio onako lakonski:"Pa nemogu biti na dva mjesta istodobno,nemogu se teleportirati!"
Tog trenutka sam znao da naši političari još uvijek svoj osobni status pretpostavljaju javnom...onom odgovornom, onom zbog kojeg su i izabrani.
To je zapravo osnova mog kritičkog stava prema odlazećem predsjedniku,
koji nikad nije uspio odvojiti osobni od javnog interesa.
Vjerovatno će biti dosta ljudi koji misle drugačije, dopuštam,
ali moji kriteriji su visoki, argument-bolji je od prethodnog mi nije posebno uvjerljiv, još uvijek političari starog kova sadrže u svom biću klice bivšeg sustava....
Dali bi zapravo trebali šutjeti o onom što Mesić napravi odnosno više puta i ne napravi?
Budućnost našeg političkog habitusa sadrži pozitivne naznake...vidim u daljini svjetlo koje mi s pravom daje nadu da ćemo dobiti drugačije političare, one koji znaju da su tu da služe narodu, a ne narod njima.
Izgleda da dolazi do smjene generacija na Hrvatskom političkom nebu.
Ostavimo se prošlosti, okrenimo se budućnosti jer u njoj namjeravam provesti ostatak života, a posebno naša djeca.
Uspješan čovjek živi u sadašnjosti, ali se uvijek kreće prema onome što dolazi poslije.
Zato, pustimo Mesića....dobro nam došli g.Josipović!